09
subota
studeni
2013
AHH... TA TEŠKA PRILAGODBA
Dosadilo mi je bilo živjeti u maloj sredini, ali za iskreno sve brzo dosadi. Nekako sam htjela otići samo da odem da ne ostanem tamo gdje je sve podsjećao na mog gospodina fatalnog. Ne, nisam ga zaboravila nego sam krenula dalje misleći zaboraviti sve što je bilo ali svaki put i svaki dan ja osjetim i čujem kako dolazi kako vuk zavija. Nekako se nadam da će još jednom doći oboriti me s nogu, ali to jednom i zauvijek.
Nisam tražila ništa drugačije da bi stvar bila još gora našla sam nekog tko je jako sličan njemu, ali vidi ti vraga ne možeš imati nekog sličnog onom kom opraštaš sve i koliko god taj isti bio dobar ti ćeš i dalje patit za onim što te toliko puta povrijedilo i onim tko je toliko ti puta slomio srce.
Možda se nadam da ću jednom zaboravit, ali svaki dan se cujem iznova tog istog vuka kako zavija u podne ni više ni manje. I svaki dan je u dubini duše isti osjećaj... ZAŠTO SE NISAM VIŠE BORILA NEGO SAM OTIŠLA!!!
komentiraj (0) * ispiši * #
12
petak
srpanj
2013
SJEĆAM SE…
Dali se u životu moramo pomiriti s tim da ustvari nikada nećemo završiti s osobom koju volimo? Dali sve spada samo pod ucjenu?
Sjećam se kako me je držao kraj sebe nije ispuštao iz ruku ljubio mi ruke i obraze, čupao za kosu u trenutcima strasti. Poslije bi samo otišao mislila sam ako neko nekog voli da ustvari poljupci moraju biti točno takvi, točnije toliko prekrasni i bezobrazni. Ne nisam ga mogla zadržati. Moram se pomiriti s tim da nikad u životu neću kraj sebe imati nekog kog ću stvarno voljeti i poštovati. Nazvati to nekim polu životom ili životarenjem, ali kad sam se god zaljubila u nekog brže bolje bi izgubila tu osobu…
Sad je sve jasno moram se pomiriti s tim da ljubav ne postoji, da je to psihička bolest ili samo ucjena. Mogu ga zvati slati poruke dozivat, zavijati na mjesec ili ne znam što jasno je da mi nikada nije ni bio u stanju uzvratit ni ljubav ni osjećaje kad sam bila sama i kad sam tražila od njega da bude tu on se zabavljao sa drugim ženama…
Ali zašto mi se sad svaki njegov poljubac i zagrljaj vrte po glavi, željela b zaboravit da postoji da je uopće ikada bio tu i sve te zagljaje i poljupce u kojima nije bilo jedne kapi iskrenosti, samo me iskoristio i odbacio kao staru krpu.
Ima li u čovjeku iti malo iskrenosti i ljubavi ako se javi svakih par mjeseci, pa se mjesecima i danima ne javlja? Ucjenjuje tim hoće li nazvati ili ne? Zar se tako ponaša neko ko kaže da te voli rađe ću biti sama nego vjerovat njegovim lažima.
Bacao je stolove u kafiću da mene poljubi, a danas mu ne mogu ni glas ćuti u telefonskoj slušalici!
komentiraj (0) * ispiši * #
30
nedjelja
lipanj
2013
IMA SE, MEŽE SE…
Nije da ne razumijem to sto novca nema nego kako to da kad god ja nešto pitam novaca nema, a kad treba „posudit“ mom bratu ili sestrama ili nahranit tuđu djecu nađe se nešto sastrane ili bolje rečeno koja kuna u džepu. Može se i dignuti i kredit sa hipotekom na kuću tako da se određena dama koja nije ni u krvnom srodstvu može obući, ali je u posao prerizično uložit može biti da ću ispušiti, a u tom slučaju ispušiti ne znači paradirati po Italiji tjednima trošit tuđe novce na jebenu odjeću dok se ja oblačim u jebenih kineza i gledam svaku kunu. Može se dati novci svima napraviti sve, a ja bi trebala patit i tražit sebi posao u jebenom dućanu u kojem ne bi radila ni mrtva.
Nije stvar u novcima ili takvim stvarima nego jednostavno mi dućani užasno smrde po nekoj staroj salami ili bolje rečeno kao da neko nije oprao noge nekih par mjeseci.
I koji je bog sa tim muškarcima, zar im je zakon da sjebu čim stignu pomalo sam ljuta na to. Kao voli me mjesecima kao skakuće oko mene ko luđak trenutak kad toj osobi daš šansu ona te na neki način odj… jednostavno kaže nemam vremena ili ne znam koju drugu retardiranu floskulu. Ma možeš biti normalniji od ićeg na kraju ćeš završiti u ludari sa žutim kartonom. I sad mi kaže neko što sama prusaš po gradu ko neka luđakinja… da tribala bi biti još luđa i družit se s ko zna kakvim debilima koje za svaku glupost imaju najgluplja opravdanja na svitu.
Pa budimo normalni pokušajmo se pokrenit ili samo jednostavno zaljubit jedino kako to može dobro je završit da te proglase ludim u ludari. Jer ako želiš radit ono što voliš ili samo nekog voliš nisi normalan i možeš odmah se prijavit u ludnicu.
komentiraj (0) * ispiši * #
26
nedjelja
svibanj
2013
KLINGONAC
Od djetinjstva smatram da je on jedan savršeni muškarac sa svim svojim mušicama. Nekako uvijek smatra da je star. Prestar za mene, ali nisam ni ja više dijete. Jesam li prestara da bi još uvijek vjerovala da ta čudna, bezobrazna ljubav postoji? Bi li bi se trebala pomiriti s tim što mi se nudi to što je tako lako imati za sebe?
Zar tako bajke završavaju u stvarnom životu? Još sam djetinjasta po pitanju ljubavi. Uvjerena da pravi princ postoji onaj koji mirise na radionu onaj koji taj miris sa sebe ne može sprati koliko se god tuširao. Zar bi morala pristati na jednog gospodina. Možda je to sve samo zbunjivanje protivnika na najrazličitije načine.
Što očekivati od osobe koju vidiš skoro svaki dan u zadnjih 15 godina. Osobe koju gledaš kako se promijenio izgled kako su godine dodavale ožiljke na lice. Zar ta ljepota duše i srca ima toliko dublje značenje od onog divljeg i prekrasnog vrištanja na sredini ulice. Može li se netko toliko promijeniti?
Nekako su ti dobri samci postali komplicirani kao da vole više biti sami da im dobro društvo čine samo osobe istog spola sličnih interesa. Kao da tu ima određena nijansa povrijeđenosti i straha. Možda baš padam na te ljude ograđenih emocija. One za koje znam da će me povrijediti.
Ne mogu vjerovati da sve ovo neće ponovo završit na isti način?
Da li je to samo strah? Ne želim ga nazvati, ali i ne želim nazvati niti onog idiota koji me je tako puno povrijedio i zavlačio više od godinu dana. Je li išta drugačije ako se dvoje ljudi znaju godinama ili se tek upoznaju i zaljube?
Nekako je to sve ista stvar svejedno se dogodi da ti zalupi vrata, koliko god se nekog voljelo. Nekako sam sretnija bez tog da mi je do nekog stalo. Sretnija sam sama bez ikog osjećaji me samo tjeraju u melankoliju!
komentiraj (0) * ispiši * #
07
utorak
svibanj
2013
NJEGOV NAJBOLJI PRIJATELJ
Nisam nešto posebno sretna što je to tako ispalo, ali jednostavno sam završila na podu s njegovim najboljim prijateljem. Nisam ja s tim idiotom, ali volim ga onako luđački, bolesno i ostajući bez zraka kad ga vidim. Sad mi se vrti po glavi zašto baš s njegovim prijateljem, što ako sam napokon shvatila da smo ja i on gotovi.
Gledam serije na internetu i svaki put Carrie na kraju završi sa Facom. U Tračerici Blair završi sa Chuckom. Što ako je baš taj idiot ta moja grozna, fatalna ljubav protiv koje se borim svim silama bez obzira na sve. Hoću li se cijeli svoj život kladiti protiv njega i bojati se što ako baš ta pjega na licu nije pravog oblika i baš nije kako treba? Zar mi ne bi bilo bolje s nekim s kim bi mi sve bilo jednostavno i jasno ili je to jednostavno pre komplicirano za mene?
Završim ja tako za podu sa tipom koji budimo iskreni sliči na klingonca od metar i ćevap. Ne da nije zgodan nego je čak i grozan. Hmm… grozan, ne grozan ko osoba nego izgledom. Nikad me nisu privlačili tipovi koji se uređuju satima nego ti pravi muškarci koji mirišu na roštilj i nitro. Čudna je to glavoboljna kombinacija bez premca. Ima nešto tu i u glasu i ponašanju. Bolje rečeno ti neki mirni momci za mene izgledaju kao da imaju najmanje 10-ak kostura u ormaru, stjeraju mi taj neki strah u kosti. Jednostavno ne vjerujem ljudima od kojih ne znam što očekivati, tim mirnim, povučenim dečkima. Ali taj klingonac divlji s točno pravim mirisom, za mene je nešto kao neki magnet čudnog svojstva. A idiot na drugu stranu je osoba kojoj ne mogu odoljeti kad njega vidim trebalo bi me zavezati za stup od rasvjete da mu ne skočim oko vrata. A da mu umjesto skoka stavim metar konopa i dobro zategnem, bilo bi mi lakše.
Mogu ja misliti da imam ja tu nekog izbora, ali u biti idiotu nije bitno s kim sam. Niti što radim, ne vjerujem ni da mu predstavlja neku razliku to što sam sa klingoncem završila na podu . Jer u biti me nije ni nazvao nekih mjesec dana. A ja sam odustala od poziva njemu prije kojih dva tjedna, jer nisam bila sigurna u to dali se on u biti boji da ga ja ne bi pojela preko slušalice mobilnog telefona.
komentiraj (2) * ispiši * #
28
nedjelja
travanj
2013
POZIV U 4 UJUTRO
Odakle snage ljudima da zovu osobu koja im nije ništa u 4 ujutro. Zar uistinu misle da ču izaći van u tu kasnu uru? Što si umišljaju da mi znače nešto u životu.
Kako nitko više ne razumi da ja više nisam ona ista osoba koju su mogli zvati u ne normalne ure da neću izići bez obzira na sve?
Svi su mi prestali predstavljati nešto u životu, to se jedino dogodi kad izgubiš nešto što je stvarno bilo bitno. Onu osobu u koju se stvarno zaljubiš i ne razumiješ više zašto nije tu. Kažu mi da nemam sreće u ljubavi, iskreno nemam ni tolike sreće u životu, ali zbog tog nisam nesretna. Znate onu ko nema sreće u ljubavi ima u kocki. Krivo, tko nema sreće jednostavno je nema. Sve što se događa je da te zovu ljudi koje jednostavno mrziš u 4 ujutro dok pokušavaš sanjati nešto lipše od onog što se stvarno događa.
Noćas ja dobijem poziv u 4 ujutro od tipa za kojeg me stvarno nije briga. Mislio je odvući me u krevet. Zvao je dan prije u normalnu uru i rečeno je veoma jednostavno možemo na kavu. Dali nekima prijevod za kavu znači poziv na sex? U mojim mislima kava ne znači ništa. Kava se jednostavno pije sa prijateljem/com. Neki jednostavno ne razumu da sve ima svoje granice, uzimaju ljude oko sebe zdravo za gotovo.
Rekao mi je netko da ja nemam osjećaje. Da izravnam nešto s njima nikada ih nisam ni imala, voljela sam jednog kojeg sam upoznala nakon previše loših veza ili da se bolje izrazim laži da sam nekog voljela. Sad se sve od prije obijati mi se o glavu. Zašto mi se neki uvijek vračaju zašto misle da želim išta s nekim od njih?
Jedina osoba za koju bi htjela da me nazove s vremena na vrijeme, ne zove me nikada. Mislim da ga neću ni ćuti više u životu,ali zašto bi to uopće bilo bitno? Bitno je da nam isto sunce sije i da noću gledamo u isti mjesec. Ti pozivi u 4 ujutro nikada neće biti bitni jer će na kraju svaki put probuditi nadu da zove onaj koji je samo tu u mislima.
komentiraj (0) * ispiši * #
